VITGENŠTAJNOV PARADOKS

Ludvig Vitgenštajn, austrijski filozof, osim što je poznat po svojim raspravama i djelima o jeziku, logici i matematici, u naučnoj javnosti se za njegovo ime veže i jedan paradoks.

Wittgensteinov paradoks o ograničenim pravilima sastoji se u nemogućnosti određivanja sigurnih, jedinstvenih pravila koja vrijede za određeni skup podataka. Ovaj paradoks dolazi do izražaja kada iz malog broja ponuđenih elemenata pokušavamo utvrditi po kojem principu određeni element slijedi nakon prethodnog elementa. Ako je broj elemenata suviše mali, onda možemo reći da je moguće primijeniti različita pravila (principe) njihove povezanosti, tako da je svaki princip jednako vrijedan. Nastavi čitati

Računanje kvocijenta inteligencije

Početkom XX vijeka, Alfred Binet je sa svojim saradnikom Theodoreom Simonom provodio mnogo vremena opservirajući ponašanje djece. Iz tih zapažanja, formirao je paletu onoga što je prosječno dijete određene dobi sposobno uraditi. Na osnovu ovih opservacija je utvrdio da: trogodišnje dijete, pored ostalog, može pokazati svoj nos, oči i usta, te reći svoje prezime, dok je sedmogodišnje dijete sposobno da uspješno precrta jednostavne geometrijske likove i prepoznaje vrijednosti kovanica. Ukoliko bi npr. petogodišnje dijete moglo uraditi ono što je normativ za sedmogodišnje, to bi značilo da je njegova kalendarska (hronološka) dob (KD) pet godina, a mentalna dob (MD) sedam godina. Kasnije je ovaj omjer mentalne i hronološke dobi, pomnožen sa sto (da bi se izbjegle decimale), nazvan kvocijentom inteligencije. Nastavi čitati

Zablude o inteligenciji

Mnogi ljudi gaje razne zablude o inteligenciji. U ovom tekstu ćemo vam predstaviti nekoliko čestih zabluda i dati odgovore na njih:

  1. Koeficijent inteligencije ostaje isti tokom života

Ukoliko je koeficijent inteligencije dobijen na osnovu rezultata u testovima koji obuhvataju sposobnost rezonovanja (indukcije, dedukcije i logičkog rasuđivanja), onda osoba maksimum inteligencije dostiže u mlađoj odrasloj dobi, a potom postepeno opada.

Ako smo rješavali testove koji uključuju verbalni aspekt inteligencije i neka pitanja iz oblasti opšte informiranosti, prosječni je trend da se ovdje dobijeni IQ povećava tokom života (jer prikupljamo sve više informacija o svijetu i našoj kulturi, postajemo vještiji u komunikaciji s drugima, stalno poboljšavamo vlastite jezičke sposobnosti…) Nastavi čitati

Jedna ili više inteligencija?

Howard Gardner, inače poznati profesor edukacijske psihologije sa Harvarda, predložio je teoriju višestrukih inteligencija, koja je prvo obuhvatala sedam vrsta inteligencije. Danas ih sadrži devet:

1)   LOGIČKO-MATEMATIČKA INTELIGENCIJA se ogleda u: brzom uočavanju pravilnosti i logike u različitim sistemima i pojavama, lakoći računanja napamet…

2)   PROSTORNA INTELIGENCIJA se odnosi na: brzo snalaženje na mapi, uspješnost u geometriji, formiranje jasnih mentalnih reprezentacija prostornih odnosa među stvarima iz okoline…

Nastavi čitati

Da li je genijalnost urođena ili se može naučiti?

Da li je moguće stvoriti genija? Možemo li na neki način organizovati naš obrazovni i društveni život da stvorimo više Ajnštajna i Mocarta – ili, što je mnogo hitnije u ovom trenutku, još jednog Adama Smita ili Džona Mejnarda Kejnza?

Kako stvoriti genija je veoma staro pitanje koje je zaokupljalo pažnju filozofa još od antičkih vremena. U modernom dobu su Imanuel Kant i Darvinov rođak, Frensis Galton naširoko pisali o tome kako nastaje genije. Prošle godine, pop-sociolog Malkolm Gladvel obradio je ovo pitanje u svojoj knjizi Izuzeci: Priča o uspjehu (Outliers: The Story of Success).

Nastavi čitati