Pod obrazovanjem se u širem smislu razumijeva količina vašeg znanja, dok je inteligencija vaša sposobnost da otkrivate i shvatate nove stvari. Da li povećanjem obrazovanja povećavate i inteligenciju je predmet decenijskih debata. Neki naučnici smatraju da obrazovanje pomaže povećanju inteligencije, dok drugi insistiraju na tome da je inteligencija fiksirana od rođenja. Stoga je pitanje, da li poboljašnja u vašem obrazovanju povećavaju vašu inteligenciju? Najnovije istraživanje pokazuju da je odgovor: da, u mnogo većoj mjeri od široko raširenih uvjerenja. Naime, istraživanje grupe norveških naučnika pod vođstvom Kristijana Brinča i Tarina Galoveja su pokazala da djeca i mladi ljudi koja se duže školuju imaju veći kvocijent inteligencije.
inteligencija
Ne postoji KOEFICIJENT inteligencije!
Ovaj tekst će neko možda svrstati u kategoriju „ispravljanje krivih Drina“, ali čini mi se da je ova Drina već toliko skrenula, da je krajnje vrijeme da se upregnu buldožeri.
Bezbroj puta sam se u novinskim člancima o Mensi susretala sa KOEFICIJENTOM inteligencije, objašnjavajući to dobrom starom novinarskom navikom iskrivljivanja rečenog. Međutim, kad pojam koeficijenta inteligencije počnete uočavati svuda, pa i na mjestima iza kojih stoji sama Mensa, živčani sistem postaje lagano prenategnut. Ako smo već udruženje u čijem fokusu je inteligencija, onda bismo morali postavljati i poštovati visoke standarde.
Stoga, uz zvuke fanfara, ovako bombastični naslov – NE POSTOJI KOEFICIJENT INTELIGENCIJE!
Baš tako. Nastavi čitati
MIT ZVANI ”dr. HANNIBAL LECTER”
Psihopate su na filmskom platnu prikazane kao osobe sa izrazito visokim intelektualnim sposobnostima. Uvijek uspijevaju nadmudriti druge, uspješni su u svakom poslu koga se dohvate, vješto se kamufliraju i ”stope” sa socijalnom okolinom u kojoj se zadese, te ”čitaju” misli svog sagovornika, koristeći ovu vještinu u svrhu manipulacije…
Tipičan primjer notornog psihopate je dr. Hannibal Lecter, koji je uz to kanibal i serijski ubica. Prvenstveno u knjigama Thomasa Harrisa, te u filmovima koji prate njihov sadržaj (premda nešto selektivnije), Nastavi čitati
Udruženja inteligentnih
Kao što znamo, uslov za članstvo u Mensi je da osoba postiže rezultat u standardnom testu inteligencije bolji od 98% opšte populacije. Ovaj test može biti jedan od Cattellovih testova (gdje dolaze u obzir rezultati 148 i više), neki od kulturno nepristrasnih testova (IQ iznosi bar 132), Ravenove matrice za napredne (donja granica koja je uslov za članstvo je IQ= 135), Ravenove standardne matrice (IQ ≥ 131) i Wechslerove skale (donja granica je 132). Ove razlike u tzv. cut-off skoru (tj. kritičnoj vrijednosti koju treba preći da bi osoba stekla uslove za članstvo) potiču od različitih standardnih devijacija navedenih testova.
VITGENŠTAJNOV PARADOKS
Ludvig Vitgenštajn, austrijski filozof, osim što je poznat po svojim raspravama i djelima o jeziku, logici i matematici, u naučnoj javnosti se za njegovo ime veže i jedan paradoks.
Wittgensteinov paradoks o ograničenim pravilima sastoji se u nemogućnosti određivanja sigurnih, jedinstvenih pravila koja vrijede za određeni skup podataka. Ovaj paradoks dolazi do izražaja kada iz malog broja ponuđenih elemenata pokušavamo utvrditi po kojem principu određeni element slijedi nakon prethodnog elementa. Ako je broj elemenata suviše mali, onda možemo reći da je moguće primijeniti različita pravila (principe) njihove povezanosti, tako da je svaki princip jednako vrijedan. Nastavi čitati
Računanje kvocijenta inteligencije
Početkom XX vijeka, Alfred Binet je sa svojim saradnikom Theodoreom Simonom provodio mnogo vremena opservirajući ponašanje djece. Iz tih zapažanja, formirao je paletu onoga što je prosječno dijete određene dobi sposobno uraditi. Na osnovu ovih opservacija je utvrdio da: trogodišnje dijete, pored ostalog, može pokazati svoj nos, oči i usta, te reći svoje prezime, dok je sedmogodišnje dijete sposobno da uspješno precrta jednostavne geometrijske likove i prepoznaje vrijednosti kovanica. Ukoliko bi npr. petogodišnje dijete moglo uraditi ono što je normativ za sedmogodišnje, to bi značilo da je njegova kalendarska (hronološka) dob (KD) pet godina, a mentalna dob (MD) sedam godina. Kasnije je ovaj omjer mentalne i hronološke dobi, pomnožen sa sto (da bi se izbjegle decimale), nazvan kvocijentom inteligencije. Nastavi čitati
Trebate biti prijavljeni kako bi objavili komentar.