Druga strana inteligencije

druga strana inteligencijeMnogi ljudi članovima Mense kažu „ti si genijalac i sve možeš lako uraditi“. Tu se kriju dvije zablude. Prva je da su svi članovi Mense genijalni, jer to prosto nije tačno. Genijalnost i visoki kvocijent inteligencije nisu sinonimi. Kao što nisu sinonimi pamet=visoka inteligencija. Drugi je da visoko inteligentnim ljudima sve ide lako, jer ne ide.

To ima veze sa očekivanjima okoline. Većina članova Mense čula je od svoje okoline kako su izvanredni, prepametni, genijalni i tako dalje. Na taj način skaču očekivanja okoline i od ljudi sa visokom inteligencijom očekuje se da sve što rade urade najbolje, najbrže, najoptimalnije, jednom riječju da budu najbolji uvijek i u svemu. Međutim, svi mi imamo slabosti i ponekad nam nedostaje samopouzdanja. To je potpuno normalno. Nije normalno da su visoko inteligentni ljudi stalno pod stresom da ostvare nevjerovatne uspjehe. Sjetite se samo koliko ste puta čuli za nekoga ko je bio “prepametan, ali je malo skren'o”.

To je jedan od razloga zbog kojih Mensa BiH ne dozvoljava kandidatima mlađim od 17 godina da izlaze na naše testove. Nije stvar toliko u tim mladim ljudima, koliko u njihovim roditeljima i familiji. Naime, kad kandidat zadovolji uslove za članstvo u Mensi familija iznenada počne od tih nedovoljno zrelih ljudi da očekuju čuda i izlažu ih nepotrebnom pritisku, pa se često dešava upravo suprotan efekat. Umjesto da ti mladi ljudi zablistaju, počnu osjećati tjeskobu, povlače se u sebe i postanu potpuna suprotnost od onoga što su bili.

Klasičan problem sa mladim visoko inteligentnim ljudima nastaje kad uvide da zadatke mogu rješavati daleko brže od svoje prosječne okoline. Rijetki bistri ljudi razviju ozbiljne radne navike, dok većina počne da improvizuje. Tako umjesto upornosti i marljivosti koje su ključne za uspjeh, postanu traljaviji od prosjeka. Kao što talentovan sportista nikad ne postaje veliki bez godina ozbiljnog treninga, tako ni visoko inteligentna osoba nikad ne ostvari svoj potencijal bez ozbiljnog rada.

Prva grupa inteligentnih ljudi koja razvije radne navike često postanu uspješni i preduzimljivi ljudi, za razliku od drugih „lijenih“ visoko inteligentnih koji su „svakoj šerpi poklopac“, o svemu imaju mišljenje i neprestano analiziraju sve oko sebe do najsitnijih detalja. Da li vam je neko upravo pao na pamet iz vaše okoline?

Nažalost, život se ne može potpuno analizirati niti se može živjeti po određenom algoritmu. To su samo neki od razloga zbog kojih mnogi inteligentni ljudi nikad ništa ne naprave u životu.

Advertisements