Rezultati empirijskih istraživanja potvrđuju sklonost ljudi da ljepše osobe percipiraju inteligentnijima od ružnijih osoba. Doduše, uz jednu iznimku: plavuše velikih grudi doživljavamo kao manje inteligentne, zato što, podsvjesno, smatramo njihov izgled neozbiljnim i djetinjastim (što vodi etiketiranju: ”glupe”, ”ograničene” i slično).

U opsežnim istraživanjima provedenim u Velikoj Britaniji i Sjedinjenim Američkim Državama, dobiveno je da je inteligencija u niskoj do umjerenoj pozitivnoj korelaciji sa fizičkom atraktivnošću. To znači da, što je osoba procijenjena fizički atraktivnijom, to zaista posjeduje veću generalnu inteligenciju.

Zanimljivo je da je fizička atraktivnost jače povezana sa inteligencijom nego socijalni status, te nivo obrazovanja oca i majke. Primijećeno je i da je povezanost inteligencije i fizičke atraktivnosti veća u uzorku muškaraca, nego u uzorku žena. Još nije nađeno valjano objašnjenje ovih polnih razlika.

Slično nalazima prethodnih studija, u jednom drugom istraživanju, dobiveno je da djeca u prvom i drugom razredu osnovne škole, ljepše učitelje i učiteljice smatraju inteligentnijima od onih koji/e nisu baš tako lijepi/e.

Povezanost inteligencije i ljepote lica prisutna je kroz: rano, srednje i kasno djetinjstvo, te kroz ranu i srednju odraslu dob. Međutim, ovakva  povezanost nije primijećena  kod osoba koje se nalaze u kasnoj odrasloj dobi.

Različita su objašnjenja postojanja pozitivne korelacije između fizičke atraktivnosti i opšte inteligencije:

1. metodološki nedostaci istraživanja (ljepotu djece su procjenjivali nastavnici, koji su imali saznanja o intelektualnim sposobnostima svojih učenika, pa postoji mogućnost da su bili pristrasni u svojim procjenama- što je oblik takozvanog ”halo-efekta”);
2. uticaj statusa (za inteligentije muškarce je vrlo vjerovatno da će biti višeg statusa nego oni manje inteligentni; fizički atraktivne žene će preferirati muškarce višeg statusa, a samim tim ih procjenjivati ljepšima i inteligentnijima; kasnije, kada se ovi muškarci zadese u društvu lijepih i zgodnih žena-drugi će ih svakako percipirati kao uspješne, sposobne, zgodne i inteligentne);
3. inteligencija i ljepota se dobrim dijelom nasljeđuju (što, na neki način, rađa pretpostavku o tzv. ”dobrim genima”, koji leže u njihovoj osnovi- a sve to vodi razmišljanju o zajedničkoj biološkoj predispoziciji i, samim tim, opravdavanju povezanosti između njih).

Drugo objašnjenje bi moglo biti polazna tačka za buduća istraživanja koja će utvrditi uzroke veće povezanosti inteligencije i fizičke atraktivnosti u uzorku muškaraca, nego što je to slučaj kod žena.

Pripremio: Selman Repišti, mr. psih.